Poluotok Pelion viri iz istočne obale središnje Grčke te se poput velike udice izvija u Egejsko more. Na vrhu ove udice poput mamca koji sjaji na suncu i privlači posjetitelje nalazi se mala ribarska luka Agia Kiriaki. U žurbi prema Sporadima, većina brodova projedri pored ove primamljive lokacije, ali mi smo iz luke Volos krenuli upravo u smjeru ovog mjestašca.
Našu posadu čini raznolika grupa ljudi koje su povezali zajednički prijatelji. Kapetan Kostas, pravi morski vuk s još dva iskusna lokalna člana posade, organizirao je yacht charter putovanje iz luke Volos. Mi ostali smo zadovoljni što možemo uživati u ovom putu kao donekle sposobna posada broda.
Kako motorom izlazimo iz marine Volos mitska domovina kentaura nestaje iza nas i u tom trenutku nemoguće je ne pomisliti na antičkog pomorca Jasona koji je napustio Iolkos u potrazi za zlatnim runom. Naša je potraga međutim drugačija, mi tražimo zlatne obale i autentični doživljaj grčkih otoka te se nadamo da ćemo ih naći na našem putu prema Agia Kiriakiju.
Opušteno jedrenje do poluotoka Pelion
Zaljev Pagasitikos se poput jezera nalazi zaštićen u unutarnjoj strani ‘udice’ koja ga štiti od snažnog, ljetnog, sjeverozapadnog ‘meltemi’ vjetra te nudi krasne uvale i sidrišta kao izvrsne lokacija za pauzu ili sigurno prenoćište na moru. Ovaj manje poznati dio Grčke čak i u srpnju i kolovozu, dok su drugi otoci krcati turistima, vidi malo pomorskog prometa. Vrlo je lako provesti tjedan ili više jedreći u Pagasitikosu, zaljevu koji je širok 13 i dug 15 nautičkih milja.
Moguće je jedriti ravno preko zaljeva, a ako ste u žurbi motorom će taj pothvat trajati oko tri sata. Mi, međutim, imamo i vremena i volje te dižemo jedra i opušteno uz obalu istražujemo ovaj zaljev dok se naš horizont puni gustim šumama planine Peliona te nas bez daha ostavlja ova kombinacija kopnenog i morskog pejsaža. Prolazimo Kala Neru, Afissos, Lefkokastros, Chorto, turističku Melinu i Glaronisi otoke u obliku galeba; zaustavljajući se u samotnim, tihim uvalama kad nas uhvati raspoloženje, lijeno navigirajući niz poluotok kroz par dana.
Povijesne lokacije
Napokon dolazimo do otoka Trikeri ili Stari Trikeri kako ga zovu mještani, naše zadnje postaje prije samog Agia Kiriakija. Daleko od utabane staze, ovaj maleni otočić nema cesta te ostavlja dojam kao da je zapeo u vremenu prije 100 godina. Otok ima 'lučicu', konobu i mali supermarket te mnoštvo napuštenih uvala. Najznačajnija građevina na otoku je Samostan Djevice Marije, do kojeg se može doći laganom šetnjom od luke. Samostan uključuje i malu crkvicu iz 18. stoljeća s dvorištem i bujnim vrtom ispunjenim cvijećem i stablima naranče.
Budući da smo se odmorili cijeli dan na otoku i dali predaha našim 'brodskim' nogama, nastavili smo prema zadnjem odredištu. Zaokruživši vrh 'udice', napustili smo sigurnost zaljeva, prošli mimo svjetionika i podigli jedra u vjetar. Odredište nam je napokon na vidiku, slikovito svjetluca na suncu. Stigli smo do brodogradilišta, jednog od zadnjih suhih dokova u Grčkoj. Ovdje se tradicionalne drvene caique odmaraju dok vješte ruke odrađuju njihovo godišnje održavanje. Članovi obitelji koja posjeduje ovo brodogradilište stručnjaci su u održavanju i popravku drvenih brodova te ih možemo čuti kako se međusobno dovikuju dok iz mora izvlače veliki ribarski brod. Ističući se među ribarskim brodovima, jarboli nekoliko jedrilica pružaju se u nebo podsjećajući nas da ova scena ipak ne pripada nekoj drugoj eri.
Lokalni ambijent i gastronomija
Naša potraga za autentičnim grčkim doživljajem veselo okončava ispred velike riblje konobe gdje dobacujemo užad vlasniku, gospodinu Manoliju, koji nam je došao pružiti dobrodošlicu. Iza njega vise hobotnice koje se suše na suncu; njihova prva faza na putu do tanjura. Ovo malo mjesto koje je dom samo 20 stalnih stanovnika, pravo je ribarsko seoce. Petnaestak profesionalnih ribarica marljivo operiraju u okolnim vodama uz mnoštvo amaterskih ribolovaca, koje možemo vidjeti kako se zibaju na sumrakom obojenom moru u potrazi za lignjama. Većina muškaraca u selu bili su članovi trgovačke mornarice te svoje bogato putno iskustvo sada rado prenose kroz priče o raznim avanturama u kojima su sudjelovali. Drugi su uglavnom bili ronioci na spužve, koji su na velikim brodovima riskirali svoje živote u podvodnoj potrazi za vrijednim spužvama. Starije žene također imaju vlastite priče za ispričati o tamnicama na otoku Trikeri tijekom Grčkog građanskog rata. Tko je zainteresiran, s ovim povijesnim događajima se također može upoznati u malom lokalnom muzeju.
Dok se uz kavu i pitu od sira odmaramo ispod stabala koja se protežu iznad vode, u ritmu ljuljanja našeg broda, tiho promatramo ovo šarmantno mjestašce. Lica ribara, obojena vremenskim neprilikama, ispod svojih crnih šešira mirno promatraju pridošlice; čine se poput likova koji su upravo izašli iz nekog romana. Većina ljudi na otoku ne bavi se turizmom već žive vlastiti život ne mareći za povremeni brod ili male flote koje tijekom ljetnih mjeseci posjećuju ove vode. Malo kasnije, migrirali smo u konobu Mouragio da bi okusili grčki 'tsipouro' poslužen s dosta leda i morske 'meze'. Susreli smo se s grupom motorista koji su putovali vijugavom cestom poluotoka uživajući u pogledu na Pafasitikos. Još kasnije, vidjeli smo ronioce u punoj opremi kako idu prema 'Kali Tichi', lokaciji brodoloma koja se nalazi u samoj luci ovog mjestašca.
Srdačno opraštanje od poluotoka
Agia Kiriaki je ulaz prema arhipelagu Sporadi. Od ove lokacije moguće je prijeći kanal prema Skiathosu i dalje prema Skopelosu, Alonissosu i vanjskim Sporadima. Za nas je ovo oproštaj od novih prijatelja i dan jedrenja nazad prema Volosu. Ponovo krećemo oko 'udice' s čeznutljivim pogledom unazad i uvjerenjem da ćemo se jednog dana vratiti...
