Dok je brod ulazio u luku, sidra i užad su bila spremna za sidrenje, iznenađujuća tišina vladala je u Steni Vala, na Alonissosu. Još dvije jedrilice pustila su sidro dok je žarko narančasta i plava caique ribarica pristizala iza nas. Skočili smo na rivu u potrazi za izvornom grčkom kavom i domaćinima raspoloženim za razgovor. Nakon promatranja mirnog prizora, smjestili smo se u plavo-bijeli kafić ispod stabala tršlje i u dobrom raspoloženju sjeli u njihovu sjenu. Drugi mornari za stolom pored nas bili su jedino društvo s kojima smo razmijenili razgovore poput onih koje inače dijelimo pri jednodnevnim prolascima kroz luku. Odakle dolazite? Gdje idete? Kada dižete sidro? Jeste li vidjeli vremensku prognozu?
Osvježavajući odmor
S ledenim cappuccinima u ruci, sve oči bile su usmjerene ka moru, još uvijek prekrivene bijelim slojem soli s vidljivim kapljicama mora na koži, prisjećali smo se jedriličarskih avantura ovog dana koje su nas dovele u ovu luku. Imali smo najbolju namjeru rano ujutro dići sidro i napustiti prekrasan Panoramos zaljev u Skopelosu, koji je također poznat kao antičko sidrište gusara i okupatora, međutim zahvaljujući raznim razlozima naš odlazak se odužio. Zahvaljujući tome zahvatio nas je 'meletemi' – sjeverni ljetni vjetar koji počinje rano popodne i može trajati danima. Jedrenje kroz Sporade neminovno vas suočava s vjetrom, ali vam također daje brojne prilike za zaštitu.
Prelaziti tjesnac između Skopelosa i Alonissosa bilo je poprilično izazovno i neugodno iskustvo koje na sreću nije dugo trajalo. More nam je otelo par predmeta s broda kao brojnima prije nas. U vještim rukama kapetana i posade naš je brod uspješno izjedrio iz situacije i doveo nas ovdje, vjetrom propuhane ali uzbuđene i sretne što smo sigurno usidreni u malu, mirnu luku u Steni Vala na Alonissosu, zadnjoj postaji prije divljih, razasutih rubnih otoka Sjevernih Sporada.
Razni prizori i iskustva
Dugotrajni favorit slobodnih mornara, jedrilice posjećuju Steni Vala više od četrdeset godina. Ovo mjesto je prije bilo sigurna luka koja je lokalne ribare štitila od jakih vjetrova i oluja. Ribari bi ovdje iščekivali kraj oluje, odmarali se, popravljali mreže i uživali u domaćim obrocima i vodi. Nekoliko generacija kasnije, ovo mjesto je postalo živahna ljetna lokacija upotpunjena hotelom, centrom za vodene sportove i tavernama koje su se naredale na rivi, krcate posjetioca u vrhu turističke sezone. Vjerojatnost da ćete ovdje upoznati iskusne pomorce koji su preplovili svijet je ista onoj da ćete ih upoznati u flotili.
Stigli smo u Steni Vala u kasnom kolovozu, nakon vrhunca sezone, popodne, što objašnjava neuobičajenu ali dobrodošlu tišinu ove lokacije. Poput fraze 'tišina prije oluje'. Kao mnogi, i mi smo se ovdje našli da bi dočekali kraj snažne oluje u ovom zaštićenom komadiću raja, da bi obnovili zalihe u dobro opremljenim supermarketima, uživali u obroku na otvorenom uz miris jasnima u zraku sanjareći o još tišim i mirnijim otočićima u Sjevernim Sporadama.
Jedrima dalje
Sljedeći dan, vjetar 7. stupnja po Beaufortu i dalje je puhao, a još više brodova se pojavilo u luci u potrazi za odmorom. Uzeli smo karte u ruke planirajući rute među otocima s fokusom na dvije velike prirodne luke na Kyra Panagia otoku sjeveroistočno od nas, koje bi nam mogle služiti kao sigurna sidrišta ako se vjetar opet pokrene. Ako vrijeme to dopusti, napuštamo luku, uz zaustavljanje na Giouri da bi bacili oko na jednu-dvije divlje koze, te jedrimo dalje prema najsjevernijoj točki otočnog sustava Psathoura, žutoj mrlji usred silnog plavetnila na karti.
Odvajamo pogled s karte i usmjeravamo ga prema horizontu, gdje vidimo otoke Dva Brata plavo-sive i mutne u daljini. Nazad na kartu gledamo dalje prema sjeveroistoku gdje se nalazi plosnat i pješčan, otok Skantzoura.
'Sutra, završiti jak vjetar!' veseli glas nas odvaja od karte. 'Vi idete sutra! Rano! Dobar vjetar za vas!' uzvikuje veselo lice ispod crnog ribarskog šešira dok čvoraste ruke drže limenku Amstela. Naš misteriozni ribar nestaje s pozdravom, jednako naglo kao što se pojavio.
Dok se jarboli brodova u blizini njišu, preklapamo kartu i vraćamo pogled na grimizni horizont, iščekivajući kraj oluje. Sutra, dakle.
