Svakom je jedriličaru želja biti na brodu, kliziti na valovima s dovoljno vjetra u jedrima i kompasom usmjerenim prema novim i zanimljivim destinacijama. Oduvijek sam bila dijete mora i jednostavno volim taj osjećaj slobode, pogled na daleki horizont i okus soli na usnama. Ono što također imam jest i strast prema otkrivanju mjesta koja govore o povijesti i drevnim kulturama. Dok smo plovili hrvatskom obalom gdje se rijeka Krka ulijeva u Jadransko more, moji prijatelji i ja naišli smo na prekrasan grad s bogatom kulturnom baštinom i fascinantnim mjestima za oploviti.
Šibenik - jedan od najvećih gradova u Dalmaciji i najstariji na jadranskoj obali. Osnovali su ga Hrvati, za razliku od mnogih drugih gradova u zemlji koje su osnovali Iliri, Mlečani i tako dalje, iznikao je u tvrđavi Svetog Mihovila na vrhu brda, smjestivši se u njezino podnožje sve dok se na kraju nije proširio uokolo. Kako ga je 1066. imenovao hrvatski kralj Petar Krešimir IV, još ga ponekad nazivaju i Krešimirovim gradom. Nije sigurno da li je njegovo ime nastalo od palisade štapova („šibe“ hrvatski) ili iz šume („Sibinicum“ latinski) koja ga je okruživala u ranim danima.
Hrvatska ima nekoliko prirodnih i kulturnih dragulja koji su pod zaštitom UNESCO-a - gotovo 50 godina stare organizacije koja je učinila izvanredan posao na globalnoj razini čuvajući kulturna i prirodna blaga za dobrobit budućih generacija. No, Šibenik je jedini hrvatski grad i doista jedan od rijetkih u svijetu koji se s ponosom može pohvaliti činjenicom da ima dva UNESCO-ova spomenika: katedralu Svetog Jakova (registrirana 2000.) i tvrđavu Svetog Nikole (registrirano 2017.).
Uplovili smo iz šibenskog arhipelaga pokraj impozantne tvrđave Svetog Nikole koja čuva ulaz u dugački kanal svetog Ante, vrućeg jutra sredinom ljeta i, uživajući u krajoliku polako došli do glamurozne D-Marin-ove marine Mandalina ušuškane u najdalji kut kanala. Marina je poluotokom dobro zaštićena od bure, a od juga ili južnih vjetrova plutajućim, betonskim lukobranom.
Pristali smo u marini koja je svijet unutar svijeta i u potpunosti opremljena svim potrebnim sadržajima koje nautičar može poželjeti - od priključaka za struju i vodu, platformi za popravak i pranje čamaca, kupaonskih blokova, pa čak i restorana, supermarketa i mjenjačnica. Može smjestiti katamarane i brodove duge do 140m, a kapacitet je gotovo 500 vezova. Sudeći po uredno nanizanim jarbolima koji se ljuljuškaju na povjetarcu, koliko god se činilo zauzetim, ipak ima još malo slobodnih mjesta. Kad smo se smjestili, moji prijatelji, koji su “ovisnici o kulturi” isto kao i ja, odlučili su da im prvi prioritet dana pregledati UNESCO-ove spomenike. Od recepcije smo dobili informacije i broj taksi brodova te ih nazvali ih da se dogovorimo o vožnji do grada malo kasnije.
Doznali smo da smo tvrđavu Svetog Nikole možemo obići samo rezervacijom organiziranog izleta. U sezoni postoje četiri ture svaki dan i da pojednostavimo, online smo rezervirali zadnju dnevnu turu u 16h30. Obilazak je dug oko dva sata, a cijene od 1. srpnja do 31. listopada 2020. iznose 130 kn (± 17 €) za odraslu osobu; 117 kn (± 15,5 €) za dob od 12-18 godina; 100 kn (± 13 €) za djecu od 7 -12 godina, a za djecu ispod 7 godina je besplatno.
Nakon “marende”, uskočili smo na taksi brod, koji pristaje u blizini benzinske pumpe za brodove te otplovili prema Šibeniku diveći se znamenitostima ovog lijepog grada: tvrđava Svetog Mihovila s dvostrukim bedemom koji vodi do rive; veličanstvene dobro očuvane zgrade i crkve u staroj gradskoj četvrti eklektično stopljene s novima koje ih okružuju; nova i stara luke; utvrde sv. Ivana i Barone; moderne visokogradnje i stambena predgrađa koji se uzdižu pred kulisom bijelih stjenovitih brežuljaka posutih vegetacijom.
Iskrcali smo se na rivi stare gradske jezgre. Toliko toga se može vidjeti ovdje, ali mi smo bili na „misiji“ pa smo se odšetali prema katedrali – udaljenu koju minutu hoda. Kako smo se približavali Trgu Republike Hrvatske (bivši „Plathea Comunis“) katedrala se uzdizala te isticala među popratnim zgradama gradske vlasti. Jedna je gradska vijećnica (bivša Gradska loža) koja je izgrađena u renesansnom stilu te premda u drugom svjetskom ratu potpuno uništena bombama, uspješno i obnovljena. Druga je Kneževa palača, koja je evoluirala od doma gradske vlasti za vrijeme venecijanske vladavine do današnjeg Gradskog muzeja Šibenika. Između katedrale i Biskupske palače sagrađene u gotičkom / renesansnom stilu nalaze se stara gradska vrata, koja se danas nazivaju Nova vrata, a koja su 1570. godine restorirana u današnji oblik. Ako u svojoj mašti prođem kroz koprene davnih vremena, mogu vidjeti ovaj trg kao užurbano poslovno i društveno središte grada u procvatu.
Katolička katedrala svetog Jakova, posvećena sv. Jakovu Velikom, lokalno poznata i pod nazivom "Katedrala Sv. Jakova ”, najznačajniji je renesansni spomenik u Hrvatskoj. Za izgradnju je bilo potrebno više od jednog stoljeća, a ovaj trg krasi već pet stoljeća. Možete li zamisliti koliko je majstora graditelja i klesara provelo živote radeći na njoj? Fascinantno mi je što su u ta davna vremena konstruirali tako izdržljiva remek djela. U to doba su se katedrale obično gradile kombinacijom drveta i kamena pa ono što katedralu svetog Jakova čini drukčijom jest što je bila prva izgrađena samo od kamena. Arhitekti zaslužni za ovu inovaciju, Francesco di Giacomo, Juraj Dalmatinac i Niccolò di Giovanni Fiorentino (Nikola Firentinac), ostat će zauvijek upamćeni u dvoranama vremena. Koristili su novu tehniku, koja se prethodno koristila za izradu drveta, pri čemu su ogromni kameni blokovi ugrađeni u nosivi kameni okvir, bez korištenja žbuke ili vezivnih kompozita.
Katedrala je sagrađena na mjestu izvorne romaničke katedrale i potpuno je preobražena. Gradnja je započela u gotičkom stilu 1431. godine, a dovršena je 1536. u renesansnom stilu. Vizualizirajte puki napor koji je bio potreban, pogotovo što su stijene od vapnenca i mramora dopremljene s tada udaljenih otoka Brača, Raba i Korčule, a zatim su iste sječene i utovarene pomoću dizala, konopa i remenica i mnogo ljudske radne snage.
Katedrala nema zvonik, a kupola, visoka 32 m, morala je biti obnovljena te joj je vraćen prijašnji sjaj nakon što je teško oštećena tijekom hrvatskog rata za neovisnost u rujnu 1991. godine, kada su je bombardirale jugoslavenske i srpske oružane snage.
Kip ispred glavnog ulaza ovjekovječio je život Jurja Dalmatinca koji je umro 1475. godine i nikad nije vidio završetak svog životnog djela. Također je bio odgovoran i za zadivljujući friz od 71 glave isklesane oko katedrale koji uhvatio i izrazio osobnosti ljudi čija su lica preslikana. Nikad nije utvrđeno čija su glave, ali smatra se da su bili istaknuti lokalni građani tog doba. Visoko na krovu, zaštitnik Šibenika, sveti Nikola i još dvojica, promatraju grad. Dvije skulpture lavova čuvaju bočni portal, poznat kao Lavlja vrata, sa zapetljanim skulpturama Adama i Eve na stupovima iznad njih. Grb, kerubine, prva renesansna skulptura čipkarstva u Hrvatskoj i još mnogo toga - umjetnost te detalji uklesani u kamen su zadivljujući... A to je samo izvana!
Unutar prostrane te svježe i prozračne katedrale mnogo se toga može vidjeti: tri prilaza i apside, visoki stupovi - četiri podupiru kupolu, posvete biskupima - sarkofazi i dva groba, kip svetog Ilije, divne slike, poznati oltar Svetog Križa i drugi, prekrasni reljefi anđela, izvrsni zlatni ukrasi, riznica, mramorne kreacije i šareni okrugli prozor u mozaiku.
Nikola Firentinac umro je 1505. godine, a njegov je sin Jakov s drugim graditeljima nastavio dovršavati katedralu prema njegovim uputama. Dovršena je 1536. te konačno je posvećena 1555. Od tada je nekoliko puta podvrgnuta nekim restauratorskim radovima.
Vrijeme je proletjelo dok smo istraživali ambijent odavno minulog vremena. Vratili smo se natrag do obale te oko 100m uzduž do mola Krke gdje smo se ukrcali na drveni brod koji nas je prevozio do tvrđave Sveti Nikola. Plovili smo kanalom sv. Ante, obrubljenog zelenilom, uz koji je s lučke strane izgrađena šetanica dužine 4,5 km kako bi se uklopila u njegovo prirodno okruženje. Ista vijuga cijelom morskom obalom do otočića Školjić i omiljena je za šetanje, razgledavanje, trčanje i vožnju biciklom.
Putem smo kroz vodiče i multimedije učili o Šibeniku i njegovoj okolici te zanimljivim kutcima i prolazima koje šetnica nudi: špilja sv. Antuna u kojoj su boravili pustinjaci s malom kapelicom, podmorski tunel zvan "Hitlerovo oko" koji je iskopala njemačka vojska za vrijeme 2. Svjestkog rata i dva ulaza koja su služila za vojne i torpedne čamce, uzdignut vidikovac uz šetnicu s panoramskim teleskopima, mol, odmaralište, vanjska urbana teretana i dječje igralište, uvale poput Minerske u kojima su se nalazile tajne vojne barake i objekti koje je gradila bivša JNA.
Šetnicom se stiže do drvenog mosta koji je posebno izgrađen kako bi more moglo teći ispod njega pa preko njega do otoka Školjića. Do utvrde nema pristupa osim ako se ne pridružite organiziranom izletu kao što smo to učinili, a brodovima nije dozvoljeno.
Tvrđavu svetog Nikole projektirao je i sagradio Giangirolamo Sanmicheli od 1540. do 1547. godine, ali ne i sasvim završio, na otočiću Ljuljevac - mjestu prethodnog benediktinskog samostana istog imena. To je jedna od šest venecijanskih tvrđava koje su sagrađene u liniji od 1000 km koja se protezala od Lombardije do Crne Gore.
Izgrađena u trokutastom obliku s potpornjima na tri ugla te sjevernim bedemom polukružnog oblika koji brani ušće kanala, tvrđava je bila potpuno okružena morem dok se nije izgradila šljunčana staza koja ju je spojila sa Školjićem. Temelji su izgrađeni od kamena, a gornja dio od opeke, za koju je ocijenjeno da je jača i postojanija obrana od topova. Iako je izgrađena kao osmatračnica za nadgledanje morskih putova i važno uporište za zaštitu Šibenika od Turaka, nikada nije morala testirati svoju vrijednost jer nikad nije napadnuta s mora. Mještani vole misliti da je njezina sama pojava, koliko prelijepo impresivna toliko i zastrašujuća, bila veća prijetnja od 32 topa koje je smjestila te odvraćala neprijatelje od napada.
U zoru 20. stoljeća austrougarska vojska napustila je tvrđavu te je ostala samo posada koja je kontrolirala prolazak brodova kroz uski kanal sv. Ante.
Iskrcali smo se i ušli u utvrdu kroz istočna vrata koja nose jedinu ukrase ovom inače strogo fortifikacijskom objektu. U sredini iznad vrata stoji sada obezglavljeni kip svetog Nikole, a iznutra četiri skulpturana grba venecijanskih duždeva i udubljenje na kojem je nekoć bio prikazan lav.
Spuštajući se niz stepenice do razine mora, ušli smo u široki otvoreni prostor s kupolastim, udubljanim stropom čija je jedina svjetlost dopirala kroz otvore za topove. Zatim preko kružne rampu na terasu koja je bila samo garnizonskim trupama do obnove u 19. stoljeću. Ostali su samo otvori za topove i bedemi iz tog doba. Odavde smo uživali u pogledu od 360 stupnjeva ovog panoramskog obalnog područja te veličanstvenog grada Šibenika.
Nakon našeg prekrasnog istraživačkog dana mogli smo dobro razumjeti zašto ovdašnji stanovnici vole svoj grad, toliko su ponosni na svoju bogatu kulturnu baštinu te je uvijek rado podijeliti sa posjetiteljima otvorenih ruku uzvikujući "Dobro došli!"
Autor: Diana Karmela
Fotografije: Turistička zajednica grada Šibenika i Wikipedia
e. info@visitsibenik.hr
w. www.sibenik-tourism.hr
