Za mnoge Hrvatska slovi kao najtraženija turistička i jedriličarska destinacija kao i njen dragulj na istarskom poluotoku – Rovinj. Taj drevni i osebujni grad nas je privukao svojim tirkiznim morem, slikovitim šarenim kućama i ulicama od sjajnog , pohabanog kamena koje su nas oduševljavale na svakom uglu.
Rovinj ima zanimljivu i bogatu povijest koja datira još od vremena kada je bio naselje mletačkih ili ilirskih plemena, preko Bizantskog, a potom i Franačkog Carstva 788. godine i dalje kroz razne vladare, Rimsko Carstvo do 1283. godine, uprava Venecijanske Republike do 1797. i zatim Austrijsko Carstvo do 1. svjetskog rata.
Do 1947. potpadao je pod Kraljevinu Italiju kada je ustupljen SFR Jugoslaviji, a sada je dio Hrvatske od njezine neovisnosti 1991. godine. Ova promjenjiva razdoblja odražavaju se u njegovim dragocjenim spomenicima i kulturi.
Službeni jezici u Rovinju su i hrvatski i talijanski, a istarski, nekoć uobičajen romanski jezik na ovim prostorima, još uvijek govore neki njegovi građani. Rovinj je bio otok, spojiom se s Istarskim poluotokom kada je 1763. godine zatrpan kanal koji ga je dijelio od kopna. Rovinjski arhipelag sa svoja 22 otočića nevjerojatno je zabavan za nautičare. Ti su otoci su ocijenjeni kao 'krajolici od izuzetne vrijednosti' zbog očuvanje mnoštva vrsta bilja i drveća.
Uplovljavanje u Rovinj i istraživanje starog grada
U Rovinj smo uplovili unajmljenom jahtom koju smo vezali u luksuznoj i ultramodernoj ACI marini. Toplo bismo preporučili ovu marinu jer uistinu nudi sve udobnosti kakve nautičarsko srce poželi.
Toliko toga smo željeli vidjeti i učiniti na ovom području, ali današnji je plan bio krenuti prema starom gradu i prema glavnom žarištu interesa koje je privuklo našu pozornost, tj. crkvi sv. Eufemije.
Nakon lagane ranojutarnje šetnje promenadom, upijajući ljepotu morske obale, mirise i zvukove i slikovite prizore ribara u njihovim čamcima s galebovima koji kruže oko njih i užurbanosti gradske luke, stigli smo do Trga Maršala Tita te prošetali Balbijevim lukom. Izgrađen 1678/79. na mjestu starogradskih vrata, luk ima s jedne strane isklesanu glavu Turčina, a s druge glavu Mlečana. To nas je dovelo do ulice Grisia pa smo si odvojili vremena razgledavajući funky umjetničke galerije i zanimljive trgovine u središtu starog grada.
Jedna od poznatih rovinjskih atrakcija koja se svake godine održava nedjeljom u kolovozu je umjetnička izložba Grisia na otvorenom koja predstavlja umjetnička djela djece, amatera i profesionalnih umjetnika iz svih krajeva Istre, Hrvatske, ali i dalje. Ulica Grisia blista, ljudi dolaze sa svih strana kako bi uživali u kreativnosti, a nagrade se dijele umjetnicima koji prikazuju najbolja umjetnička djela.
Legenda o mladoj mučenici - Svetoj Eufemiji
Zatim smo vijugali uzbrdo ulicama prema crkvi. Smještena na vrhu brežuljka s pogledom na stari grad Rovinj, crkva sv. Eufemije svjedoči o vjekovnoj legendi o zaštitniku grada. To ide ovako:
Godine 290. rođena je djevojčica po imenu Eufemija u drevnom gradu Kalcedonu s druge strane rijeke Bospora od Bizanta (onoga što danas poznajemo kao grad Istanbul). Njezini roditelji, Filofron i Teodozija, bili su cijenjeni patriciji, odnosno vladajuća klasa obitelji tog vremena u starom Rimu. Eufemija je od malih nogu bila posvećena djevičanstvu.
Za vrijeme rimskog cara Dioklecijana od 284. do 305. godine mnogi su kršćani bili progonjeni i ubijeni. Kada je Eufemija imala 14 godina, Prisk, guverner Kalcedona, odredio je da svi građani sudjeluju u ritualima prinošenja žrtve božanstvu Aresu. Eufemija se zajedno sa 49 kršćana sakrila u kuću u kojoj su se, mimo uredbe, klanjali Bogu. Pronašli su ih Dioklecijanovi vojnici, zarobili i zapovjedili im da odustanu od kršćanstva. Kada su to odbili, mučeni su nekoliko dana. Ostali su poslani caru na suđenje, ali Eufemija je, kao najmlađa, ostala pri svome i potvrdila svoju odanost Kristu. Tada je bila strogo i oštro kažnjena i okrutno mučena na kotaču, ali njezin duh nikada nije slomljen. Kao posljedica toga, bačena je lavovima. Iako su je ubili, nisu opustošili njezino tijelo pa su kršćani skupili, zadržali i sačuvali njezine ostatke. Druga verzija priče jest da su lavovi samo lizali njezine rane, ali je zapravo divlji medvjed tada u areni mučenicu nasmrt rastrgao.
O prijašnjem životu ove mlade djevojke ništa se nije znalo, ali je njezino mučeništvo zabilježeno u hagiografiji (biografiji svetice) pod nazivom "Zlatna legenda" kao i datum njezine smrti 16. rujna 304. godine.
Godine 620. Perzijanci su zauzeli grad Kalcedon, a sarkofag s posmrtnim ostacima svete Eufemije prevezen je u Carigrad. Car Konstantin je sagradio veliku crkvu u njenu čast i tamo su položene njene kosti. Ležale su u zlatnom sarkofagu sve dok ikonoklasti (rušitelji ikona) nisu preuzeli vlast te se pričalo da je sarkofag bačen u more.
Ostalo je ispričano i prepričano u narodnim pričama kroz generacije. Neki kažu da je 800. godine dva ribara zahvatilo veliko nevrijeme u blizini rovinjske obale te su pali na koljena u molitvi za spas. Sljedećeg dana (13. srpnja) su se probudili u zoru i ugledali bijelo svjetlo kako sja iznad predmeta koji je tonuo u more. Nisu uspjeli izvući predmet, za koji se ispostavilo da je mramorni sarkofag, pa su požurili da mještanima ispričaju ovo čudo i traže pomoć. Mnogi mještani su pokušali, ali nisu uspjeli odvući teški sarkofag do crkve sv. Jurja koja se nalazila na vrhu brda. Kako legenda kaže, mali dječak, koji je tvrdio da mu je u snu došla sveta Eufemija, stigao je sa svoje dvije male krave i uspio odvući teški sarkofag do crkve. Druga verzija je da je pobožna udovica upotrijebila svoje volove kako bi ga dohvatila i povukla na brdo. U međuvremenu je jedan skeptik bio onesviješten i kasnije je rekao da mu je sveta Eufemija došla u viziji tvrdeći da se u sarkofagu nalaze njezine kosti.
Bilo kako bilo, događaj je proglašen čudom, a sveta Eufemija glavnim svecem i zaštitnicom Rovinja. Brdo je dobilo po Svetoj Eufemiji, a da bi moglo primiti navalu hodočasnika koji su joj dolazili odati počast, sredinom 10. stoljeća sagrađena je i njoj posvećena nova veća crkva. Relikvije, međutim, tada još nisu uspjele pronaći svoje posljednje počivalište jer su ih ukrali Genovežani, koji su ih potom izgubili od Mlečana, sve dok konačno nisu vraćene u Rovinj u 14. stoljeću.
Crkva posvećena sv. Eufemiji
Crkva sv. Eufemije prolazila je kroz rekonstrukcije i preuređenja, koja su konačno dovršena 1736. godine te danas se ponosno stoji u svom istarskom baroknom stilu. Proveli smo neko vrijeme istražujući njezinu unutrašnjost koju krase gotički kipovi, raskošni artefakti i freske. Murale i slike ilustriraju mučeništvo i patnju sv. Eufemije, a između ostalih tu je i slika "Posljednja večera" iz 16. Stoljeća i pored sarkofaga sv. Eufemije nevjerojatna slika koja prikazuje legendu o njenom izvlačenju iz mora. U središtu je kip sv. Jurja sa zmajem, a tri glavna mramorna oltara nose kipove sv. Marka i lava, sv. Roka sa psom te veličanstveni glavni oltar iz 15.stoljeća s pozlaćenim kipom sv. Eufemije okružene anđelima.
Preko 60 metara visok zvonik u venecijanskom stilu vidljiv je izdaleka, a na vrhu je vjetrokaz u obliku svete Eufemije koja se izvija i pleše u krug s vjetrom. Naravno da nismo mogli doći ovako daleko, a da se ne uspnemo na vrh zvonika kako bismo bolje vidjeli prizor ispod nas. Ulaz stoji 20 kuna (2,6 €) pa se prilično isplati!
Promatrali smo dolje karizmatični stari grad koji se skupio ispod nas sa svojim krovovima od terakote, lukom i plažama koje obrubljuju morsku obalu. Panoramski pogled od 360 stupnjeva je zaista nevjerojatan. Gledajući prema kopnu vidi se istarski poluotok sa svojim pravokutnim poljima zelenih usjeva i smeđe zemlje koja se protežu u unutrašnjost. Na sjeveru se vidi prekrasna uvala s kućama, trgovinama i hotelima uz obalu. Prema istoku je najbliži i drugi po veličini otok Svete Katarine koji dominira zaljevom prošaranim manjim otocima u modrom moru koji se proteže iza njega. Iza Sv. Katarine mogli smo vidjeti ACI marinu u njenom punom sjaju. Kladili smo se tko će prvi uočiti našu jahtu i naš skiper ju je dobio!! Planirali smo za nekoliko dana podići jedra i ležerno izvidjeti arhipelag pa je iz ove uzvišene perspektive bilo zabavno zacrtati i pokazati rutu kojom ćemo ploviti oko otoka.
Svake godine 16. rujna na glavnom rovinjskom trgu obilježava se Dan sv. Eufemije uz veliku priredbu koja privlači brojne posjetitelje. Na taj je dan običaj jesti ovčetinu s kiselim kupusom i fritule.
U čast svete Eufemije izgrađene su mnoge crkve i ona je hvaljena u cijelom pravoslavnom i kršćanskom svijetu. Kladim se da niste znali da postoji i asteroid nazvan po njoj - 630 Eufemija. Čini se prikladnim da ova cijenjena svetica ima čak i mjesto među zvijezdama.
---
Autor: Diana Karmela
Fotografije: Robert Stanojević
Podržava:
