Ako prilikom vezivanja vaše jedrilice u korčulanskoj luci ugledate mladića obučenog u čudnu odoru i naoružanog dvama mačevima, nemojte se iznenaditi ili prestrašiti. To je plesač moreške. Viteška igra moreška u Korčuli njeguje se od srednjeg vijeka, a status zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske ima od 2007.
Uz Marka Pola, katedralu sv. Marka, korčulanske bratovštine, kamenoklesarstvo, drvenu brodogradnju i vaterpolo, moreška čini Korčulu. Čast biti moreškant prenosi se s koljena na koljeno među korčulanskim mladićima, kao i biti bula među djevojkama. Stoga nije neobično vidjeti dječake od koje dvije godine kako hodaju u krug držeći savijene ručice s šakicama na ramenima i govore bam bam bam……..jedva da znaju govoriti ali svima je jasno da su oni moreškanti. Oni neznaju što će raditi u životu, da li graditi brodove, ploviti i jedriti svjetskim morima, ali sigurno je da će biti moreškanti, vaterpolisti ili članovi korčulanskih bratovština kao njihovi djedovi i očevi.
Jer u Korčuli tradicije žive gotovo jednako snažno kao i stoljećima prije.
Biti moreškant i danas je čast i želja korčulana. Tako u Korčuli gradu s oko 3000 stanovika postoje dva kulturna društva koja njeguju morešku. U toplim ljetnim mjesecima kad moreškanti prolaze gradom na putu za jedan od brojnih nastupa, stotine turista ih prate u stopu oduševljeni koloritom odora i ljepotom mladih ljudi koji ih ponosno nose. Ples s mačevima koji se nekada plesao diljem Mediterana, a danas se zadržao samo na Korčuli, iako mu to nije izvorište. Moreška je naime “uvezena” na Korčulu i tu se zadržala i postala integralnim i važnim dijelom kulture i tradicije ovog grada.
Bam bam bam, nastavljaju djeca svoj zamišljeni ples s mačevima. Već za par godina u rukama će im biti pravi mačevi. Dok se diljem svijeta djeca u virtualnom svijetu bore virtualnim mačevima u Korčuli se djeca uče umjetnosti mačevanja i to dvama mačevima. Tijekom nastupa odzvanjaju zvuci udarca metala u metal, vrcaju iskre i mačevi se povijaju od siline udaraca. Jer moreškanti su vitezovi modernog doba koji se bore za ljubav djevojke i pravdu, nešto što se polako zaboravlja u današnje doba.
Moreška je dramsko-plesno scensko prikazanje u kojem se prepliću tekstualni, glazbeni i koreografski elementi. U njenom dramskom dijelu dijelu, koji prethodi poznatome mačevnom plesu sudjeluju četiri lika: crni kralj, bijeli kralj, Otmanović – otac crnog kralja i bula, jedini ženski lik. Crni kralj Moro, sin crnog arapskog cara Otmanovića, oteo je bijelom kralju Osmanu zaručnicu – bulu, stavivši joj verige na ruke. Osman želi vratiti zaručnicu, a Moro je spreman za boj. Kraljevi se nakon svađe dogovore da će viteškim bojem osvojiti bulinu ljubav. Dolaze vojske crnog i bijelog kralja, noseći u rukama mačeve, predvođene barjaktarom i uz pratnju bubnjeva. Za ljubav bule se plesnim koracima i snažnim udarcima mačeva, tuku te dvije vojske sastavljene od dvadeset i četiri moreškanata, po dvanaestorica sa svake strane. Moreška se sastoji od sedam mačevalačkih figura – kolapa plus uvodna figura zvana Sfida.
Današnja moreška izvodi se uz glazbenu pratnju koju je komponirao Krsto Odak. Međutim, posljednjih godina gledali smo i drugačije izvedbe Moreške; baroknu morešku tijekom otvaranja Korčulanskog baroknog festivala i rok morešku. Ali bez obzira bila ona „obična“, barokna ili rok uvijek se „bati“ jednako srčano, snažno i s ljubavlju prema samoj moreški svih onih koji u njoj sudjeluju.
Moreška se prije izvodila jednom godišnje, na blagdan sv. Todora, suzaštitnika Korčule, 29. srpnja. Kao jedan od simbola Korčule, izvodila se i prigodom posjeta uzornih gostiju gradu. Moreška se izvodila pred kraljevima, prinčevima i predsjednicima država te diljem svijeta.
Posljednjih desetljeća moreška se izvodi za vrijeme turističke sezone nekoliko puta tjedno (ponedjeljkom i četvrtkom u ljetnom kinu) i u sklopu Festivala viteških igara otoka Korčule . Stoga , ako možete, planirajte svoju rutu krstarenja tako da se na dan vašeg posjeta Korčuli izvodi moreška koju ne smijete propustiti.
Turistička zajednica grada Korčule
Fotografije: Damir Pačić
