On spušta pogled sa svog stražarskog mjesta na uzvišenom vidikovcu, polako se okrećući za 360 stupnjeva. Oštre oči pretražuju vidokrug ne bi li uočile potencijalnu prijetnju mirnom ritmu života koji se odvija ispod. Ljudska vreva na ulicama i trgu između kamenih zgrada s krovovima od crvenih crijepova, u sigurnosti visokih zidina koje okružuju grad. Glasovi iz grada dopiru na povjetarcu dodirujući spokoj koji ga obavija. Zadovoljan što je sve u redu, namjesti kacigu osjećajući kako mu vrućina tuče po glavi te podiže koplje kako bi krenuo dolje uz rub zida koji se proteže u daljinu. Još jednom, prije nego što krene, očima skenira zelenu bujnost, plavo more i ono svjetlucavo u sunčanoj maglici - bijelo zlato.
Zalutala sam u zamišljenu prošlost života u 14. stoljeću. Vojnik koji je stražario na bedemima tada novoizgrađenog i najistaknutijeg zida koji je postao povijesna relikvija. Jeste li čuli za veliki Europski zid? Pa ako niste, dopustite mi da vam pričam o ovom drevnom blagu ... i što mislite što bi moglo biti 'bijelo zlato'? Čitajte i vidjet ćete.
Ako ste plovili bogatom hrvatskom obalom, nesumnjivo ste čuli za poluotok Pelješac - Carstvo vina - koje se može pohvaliti onima najboljim hrvatskim. Ima 70 km dugačak niz brijegova i dolova koji ide paralelno s dalmatinskom obalom i djelićem Bosne. Isplovili smo iz Dubrovnika u smjeru sjeverozapada na našem kratkom putu od 35 km (22 nm). Bio je to prekrasan dan za jedrenje, a lagani vjetrić nas je zadirkivao dok smo plovili stonskim zaljevom. Prekrasan raspon od toplog, azurnoga mora, pozadine zastrašujičih, tamnih, dolomitnih dinarskih planina koje bdiju na kopnu, nekoliko malih otočića prošaranih tu i tamo te do zelenih, valovitih brda poluotoka. Slikovito i mirno!
Budući da se ne preporuča ulazak brodova s gazom preko 3 m u lučicu Ston koja se nalazi na dnu uskog zaljeva, pristali smo u mjestu Broce – udaljenom niti 2 km. Uskačući u pomočni čamac, nastavili smo posljednju dionicu do odredišta.
Ako ste dolazili sa Hvara na sjeveru, mogli biste se spustiti kroz Neretvanski kanal gdje se rijeka Neretva izlijeva u zaljev kako bi stvorila idealno okruženje za uzgoj školjaka i kamenica, što je još samo jedno naslijeđe ovog područja. Da biste ušli u zaljev Mali Ston prošli biste pored betonskih konstrukcija koje tvore temelje budućeg Pelješkog mosta kojim će se poluotok pridružiti kopnu i prevlaci Bosanskog poluotoka. Zbog svojih čistih voda zaljev je 1983. godine proglašen posebnim rezervatom prirode. Dug je 28 km / 15 nm i u prosjeku ima širinu od 1 nm, s oštrim sužavanjem na 0,33 nm, i dubinama između 7 i 28 metara. Navigacija njime bi zahtijevala više vremena, ne bi bilo idealno ploviti između farmi školjaka, a i poteškoće bi mogle praviti promjenjive struje te nagle promjene razine mora. Također od Hodilja nadalje, mogu se nastaviti samo plovila gaza do 3 m.
Već iz mjesta Broce smo mogli vidjeti zadivljujuću prizor srednjovjekovnih kula i zidina koje se šire se uz brdo te okružuju gradić Ston, a kad smo se primakli bliže, vidjeli smo soline i Veliki Kaštio (Veliki dvorac) s jarkom koji je uranja u more. Ston je nešto je veći od kilometar udaljenog susjeda Malog Stona. Oba su smješteni na dijelu gdje se poluotok spaja s kopnom, poznatog kao "Vrata Pelješca". Njih je zajedno s Pelješcem 1333. godine od bana u Bosni i srpskog kralja kupila Republika Ragusa - velebna pomorska republika u čijem je središtu bio grad Dubrovnik.
Ston je bio naseljen u pretpovijesno doba, a Mali Ston je osnovan 1335. godine kao obrambeni grad za zaštitu Raguze. Godine 1808. republiku je osvojilo Napoleonovo Francusko Carstvo i postala je dio Napoleonovog Kraljevstva Italije. Najizrazitija karakteristika je dužina zida koji je povezivao dva grada i upravo nas je ovaj kompleks zidina, kula i utvrda, izgrađen od 1358. godine nadalje, privukao u ovo mjesto. Poznat kao Veliki Europski zid, proteže se 5,5 km i najveći je u Europi te drugi najveći obrambeni zid nakon kineskog Velikog zida. Izvanredno!
Sjajna stvar u jedrenju je što su povoljni vremenski uvjeti već kad ima malo povjetarca, a mi smo na njemu stigli energični i spremni za istraživanje. Jednoglasno smo zaključili da je nužno prvo prošetati zidom. Nakon zaustavljanja u trgovini radi kupnje grickalica, pića i vode, krenuli smo kroz ulaz blizu Velikog Kaštela, koji je trenutno u fazi restauracije.
Cijena ulaznice je 70 kuna po osobi (10 eura), a za djecu do 12 godina je besplatno. Za grupe od 10 i više to je 50 kn (7 €) po osobi. U ljetnoj sezoni od travnja do listopada otvoreni su od 8 do 18:30 i od 9 do 15 sati tijekom ostatka godine.
Prva etapa zida vodi do kule Nad Vodom koja je ime dobila po slatkovodnom izvoru neposredno ispod nje. Ovdje smo nastavili ravno prema brdu Podzvizd strmim i prilično napornim potezom koji je vodio do tvrđave Stoviš. Vrijedilo se potruditi jer je 15 minuta kasnije nagrada bila spektakularni pogled. Malo smo predahnuli te nastala je tišina dok smo promišljali krajolik. Moj je prijatelj uzdahnuo, rekavši: "Čarobno i bezvremeno". Što se mene tiče, tu sam započela svoju priču zamišljajući vojnika koji stražari nad ovom idiličnom kulisom u to davno vrijeme!
Ta osmatračnica je na najvišem vrhu zidina koje okružuju grad i čine neku vrstu nepravilnog peterokutnog oblika. Vinogradi i maslinici cvjetaju na stonskim poljima ispod, a stara napoleonska cesta, koju je u 19. stoljeću izgradila Napoleonova vojska, se proteže grleći obalu u daljini. Mreža puteva od poučnih planinarskih do biciklističkih staza prolazi cijelim poluotokom i nudi nekoliko fantastičnih kulturnih, arheoloških i prirodnih lokaliteta za posjet.
Ston se prvotno nalazio na malo drugačijoj lokaciji te je imao je nekoliko crkava od kojih je jedina danas ostala crkva Svetog Mihajla. Tamo su otkriveni rimski nadgrobni spomenici, ulomci ukrasne žbuke i drevne keramike - ponajviše freska s motivom riblje školjke iz 6. stoljeća i reljef iz 11. stoljeća koji prikazuje ljudski lik s krunom na glavi. Ova i druga arheološka i sakralna blaga mogu se vidjeti u Lapidariju u središtu grada Stona. Na tvrđavi Kaštio može se doživjeti audio-vizualna predstava "Cum grano salis" ("Sa zrnom soli"), koja prikazuje burnu povijest tog područja, posebno početkom 14. stoljeća.
Crkva svetog Mihovila preživjela je četiri velika potresa, pa čak i bombardiranje savezničkih snaga 1944. godine koje je sravnilo sa zemljom crkvu Marije Magdalene. Stari grad Ston potpuno je uništen u potresu 1252. godine te obnovljen na današnjoj lokaciji. Crkve sv. Vlaha i sv. Nikole su i dan danas istaknuta obilježja grada.
Iza grada, plavo jadransko more i poznate solane svjetlucale su u vlažnoj izmaglici. Sol je u ragusko doba bila izuzetno vrijedna roba i to je ono što je postalo poznato kao "bijelo zlato"! Stoga je jedan od glavnih razloga izgradnju utvrda bio zaštita solane od potencijalnih napada s kopna. Stonska Solana također ima i veliku povijesnu vrijednost jer je vjerojatno najdugovječnija sačuvana drevna solana na svijetu koja i dalje proizvodi 2000 tona godišnje starom tradicionalnom metodom. Sastoji se 58 polja podijeljenih u 5 skupina koje se odnose na faze kroz koje sol prolazi; 9 kristalizacijskih bazena nazvanih po svecima, osim Munda (što znači svijet) koji je izvorno trebao pružiti sol siromašnima koji si to nisu mogli priuštiti. Organski poklon od mora, sunca i vjetra ... i cvijet soli ("Fleur de sel"), s nježnom, kristalnom strukturom nalik cvijetu, koja se koristi samo za aromatiziranje hrane.
Stonski kompleks koji obuhvaća zidine, polja, rezervat prirode Mali Stonski zaljev, solanu i dva grada je na UNESCO –vom popisu svjetske baštine, ne samo zbog povijesne vrijednosti, već je i akreditiran zbog svoje urbanističku strukturu. Obrane su dizajnirali i konstruirali poznati arhitekti, uključujući Juraja Dalmatinca (jednog od vodećih arhitekata šibenske katedrale). Osjećam ogromno poštovanje prema ljudskim rukama koje mukotrpno grade na strmom i neravnom terenu. Možete li zamisliti koliko je to moralo biti teško?
Prvobitno su zidovi od vapnenačkog kamena bili dugi 7 km i visoki između 5 i 10 m (zastrašuje pomisao da u stara vremena nije bilo rukohvata), a kompleks, dovršen u 15. stoljeću, je obuhvaćao 40 kula i 5 utvrda od kojih 20 kula. još uvijek stoji. Nažalost nakon pada Republike Raguse, dijelovi zidova su srušeni, a kasnije je sa zidova odnesen kamen za izgradnju škola i drugih zgrada zajednice, kao i luk za posjet austrijskog cara 1884. Zid oko Malog Stona je srušen, ali hvala Bogu , netko je vidio smisao pa su daljnja rušenja zaustavljena nakon Drugog svjetskog rata. 2009. godine završena je 50-godišnja obnova, koja je trajala toliko dugo jer se autentično ručno klesao svaki novi kamen prema izvornoj konstrukciji. To je zaista prava stvar!
Vratili smo se našim stopama natrag niz strmi dio zida, a zatim se krenuli u oštar uspon uzbrdo, gore uz dugačak potez koja je vodi do Malog Stona. Zatim kroz toranj Dobri, gdje se pješačka staza odvaja uz brdo do ruševina tvrđave Bartolomej na vrhu. Rekli su nam da je staza mjestimice zarasla i da je to pothvat za ozbiljne i dobro pripremljene planinare. Tako da smo nastavili prema Kuli Dolina i sa svakim korakom divili se nevjerojatnim pogledima uokolo. Trebalo nam je oko 40 minuta da stignemo do Malog Stona ulazeći s grebena brežuljka uz tvrđavu Koruna (trenutno također u fazi rekonstrukcije) kao stražara iznad šarmantnog grada.
Malostonska luka, izgrađena da podsjeća na dubrovačku, ima kružnu kulu, tri arsenala i vrata na kojima kamena glava sv. Vlaha (zaštitnika oba grada) promatra prizor. Dočekala nas je atraktivna riva obrubljena restoranima i trgovinama.
Svake godine u rujnu ovi zidovi od prekrasno položenog kamenja ugošćuju Stonski maraton. Nije ni čudo što je poznat kao jedan od najtežih maratona na svijetu. Već nas je i naš postojani hod natjerao na puhanje i dahtanje. I da, dotad smo već dobili apetit i usta nam se navlažila od pomisli na čuvene ručno pobrane stonske kamenice koje su Rimljani izvorno sakupljali u 16. stoljeću te do dan danas proglašavane najukusnijima na svijetu.
Ston je također domaćin godišnjeg festivala berbe soli i, naravno, festivala kamenica. Još smo trebali krenuti svojim putem natrag kojim smo došli, ali ako biste imali dovoljno vremena, mogli biste se pridružiti izletu brodom do uzgajališta kamenica u uvali Kuta koji polazi iz Malog Stona te uživali u otvorenim kamenicama na brodu .
U svakom slučaju, eto nas tamo, naša sretna gomilica putnika u prekrasnom ambijentu uranjajući u pladnjeve kamenica ... Uz samo kap limuna i crticu stonske soli, ispirući svaku, naravno, Malim plavcem, crnim vinom boje rubina po kojem je Pelješac poznat. Živjeli! Živjeli! Za dug život! Kamenice su dobro poznate kao afrodizijak, o čemu svjedoči natpis u restoranu koji preporuča: "Jedite kamenice volite dulje."
Kakav predivan način za gozbu u ovom izuzetnom danu, uronjen u duh jednog najdragocjenijeg mjesta koje nudi svoje najbolje iz povijesti, gastronomije, enologije i raskoši prirode. Ti ponosni zidovi čuvari su priča i bajki napola zaboravljenih u magli vremena, ali ipak milostivo predaju svoje darove da ih se iznova pamti i ponovno otkriva.
__
Autor: Diana Karmela
Fotografije: Wikipedia, Shutterstock
