Boreći se s glavnim jedrom na uzburkanom moru, u daljini smo mogli vidjeti malu luku Pomena i vesele crvene suncobrane lokalnog proizvođača piva koji ju okružuju. A ledeno pivo bilo je upravo ono što nam je trebalo nakon jutra ispunjenog živopisnim jedrenjem Mljetskim kanalom, između poluotoka Pelješca i otoka Mljeta. Evo nas napokon na otoku Mljetu, vrhuncu našeg krstarenja. Čim je plovilo bilo sigurno privezano, Matt i ja ostavili smo ostatak posade i krenuli u potragu za pivom i lokalnim ronilačkim centrom. Željeli smo roniti poznatim jezerima na Mljetu gdje se nalazi najveći koraljni greben na Mediteranu.
Prirodno obilje u Nacionalnom parku Mljet
Zapravo to nisu prava jezera, već neobičan zaljev povezan s otvorenim morem uskim kanalom Soline; Veliko jezero zauzima površinu od 1,45 km2 i duboko je 49 m te Malo jezero površine 0,24 km2 i dubine 29 m. Jake plime i oseke omogućuju ulazak i izlazak mora iz jezera kroz ovaj kanal. Posljedica toga je stvaranje jedinstvenog grebena s obilnim morskim životom, uključujući endemske vrste meduza i najveću školjku na Jadranu - perisku.
Sjeverni dio zelenog otoka Mljeta proglašen je nacionalnim parkom još 1960. godine. Vidljiva je briga o parku: osoblje koje se vozi u električnim automobilima, naknade koje svaki posjetitelj mora platiti da bi ga posjetio i osjećaj divljine u dobro očuvanim šumama gdje nije dopuštena gradnja. Drevni Grci su otok nazivali "Melita" pa je tijekom stoljeća naziv evoluirao i postao slavensko ime Mljet. Legenda kaže da je ovo mogao biti otok na kojem je Odisej spašen, a zatim ga je morska nimfa Kalipso namamila i zadržala kao svog ljubavnika 7 godina. Lako je u to vjerovati na ovom bujnom i zavodljivom otočiću.
U ronilačkoj trgovini, lokalni instruktor ronjenja Ivan nas izvještava da smo zakasnili na dnevno ronjenje i morat ćemo pokušati ponovo sutra. Odlučujemo se pridružiti ostatku posade i umjesto ronjenja istražiti kopnena jezera brodom i s površine.
Plaćamo naknadu u uredu Nacionalnog parka i krećemo do pristaništa od kuda brod kreće prema južnom dijelu Velikog jezera i malom otočiću Svete Marije na kojem se nalazi stari benediktinski samostan. Okružen gustim šumama, brodić je krenuo prema malenom otoku na rubu velikog jezera i pustio nas odmah ispod samostana. Djeca su s dugim iščekivanjem skočila u more, a mi smo ih slijedili do stražnjeg dijela samostana kako bismo istražili okolne vode.
Božansko prebivalište / duhovno svetište
Sljedećih nekoliko sati bili su provedeni istražujući jezero s maskama, skakanjem po stijenama i sunčanjem. Usred tople slane vode, plutajući na leđima, osjetila sam i čula neizmjernu snagu prirode; voda me obavijala svojim toplim i slanim zagrljajem, a intenzivan zvuk cvrčaka gotovo je nadjačao udaljenu oduševljenu vrisku djece. Kao iz ptičje perspektive, vidjela sam kako plutam u jezeru, na otoku, u Jadranskom moru, a priroda se širi poput mreškanja prema meni u središtu. Nije ni čudo što su ovdje sagradili samostan, mjesto je imalo takvu vibraciju.
Bilo je vrijeme za istraživanje svetog mjesta. Benediktinski samostan Svete Marije na malom istoimenom otoku prvi je put izgrađen u 12. stoljeću. Od 6. do 12. stoljeća benediktinci su se širili Europom propovijedajući kršćanstvo i takvih samostana se može pronaći po cijeloj Hrvatskoj. Ovaj je samostan obnavljan i proširivan nekoliko puta kroz stoljeća, svaki put odražavajući arhitektonsku praksu epohe; od romanike preko baroka do gotike do renesansnog stila procvjetale i bogate Dubrovačke Republike. U 16. stoljeću izgrađene su obrambene kule i ugrađeni zidovi za obranu od pirata i pljačkaša. Čudili smo se starim kamenim zgradama, poklonili se na oltaru crkve ispod impresivnih vitraža i nastavili šetnju samostanskim prostorom. Zastali smo trenutak da uživamo u zapanjujućim pogledima na jezera koja se pružaju pred nama u miru i tišini ovog očaravajućeg mjesta.
Zalazak sunca u luci
Na kraju dana našli smo se opet pod crvenim suncobranima, s hladnim pivom u ruci. Upijali smo atmosferu luke, razmišljali o znamenitostima, zvukovima i osjećajima koje smo doživjeli tokom dana. Kada bismo barem sada mogli pronaći Ivana i organizirati ronjenje za sljedeći dan, prije isplovljavanja s ovog najčarobnijeg otoka.
