Razlog zbog kojeg je plovidba Jadranom toliko poželjna avantura leži u izuzetno mirnom plavom moru i mogućnosti da vijugate između tisuća otoka prepunih mistike i folklora. Naravno, svaki nautičar zna da jednim okom uvijek mora pratiti vrijeme u slučaju da iznenadna, neočekivana promjena vjetra najavi oluju.
U vrućini i srcu ljeta u srpnju, nakon dana bezbrižne plovidbe oko Korčule, popularnog otoka u južnoj Dalmaciji proglašenog za najljepši otok u Hrvatskoj, isplovili smo prema Veloj Luci, gradiću smještenom na zapadnoj obali otoka u dobro zaštićenoj, 9.5km dugoj uvali.
Kako je sunce zalazilo prema horizontu i na more bacalo svoju zlatnu stazu, zapali smo u neko zadovoljno, meditativno raspoloženje. Kako se svijet smirivao, čuo se samo zvuk naše jedrilice, pramca koji reže more, galebova iznad nas i vjetra koji je tiho pjevao svoju pjesmu. Prilazeći luci, na ulazu u zaljev, oplovili smo otočić Proizd poznat po svojim slavnim plažama. Prekinuli smo naše sanjarenje, spustili jedro i upalili motore. Dok smo zaobilazili otok Ošjak u sredini zaljeva, netrmice smo s krme gledali igru mora i neba, veličanstvenu preobrazbu boje mora od plave, do zlatne i tamno narančaste pa sve do boje jorgovana. Dubok i veličanstven trenutak.
Kako se spuštao sumrak, približili smo se marini Korkyra, koja je poznata kao jedna od najsigurnijih luka na Jadranu. Vela Luka oduvijek je bila sigurno utočište za nautičare, a potpuno nova marina, netom otvorena u lipnju 2020. godine, predstavlja vrata ovog popularnog turističkog odredišta koje obiluje čistim morem i mirnom atmosferom te bogatom ponudom gastronomskih i kulturnih užitaka. U to svakako ubrajamo i međunarodno nagrađivana vina Pošip, Rukatac i Grk nastala kao rezultat 1000 godina stare vinarske tradicije.
Inovativni dizajn marine, izgrađen od ekološki prihvatljivih materijala, grana se s obale nizom mostova koji se protežu na umjetno izgrađeni otok. Tu se nalazi kavana, moderno uređeni restoran koji nudi spoj tradicionalnih i modernih jela, bar te graciozni hotel Korkyra s 4 zvjezdice s velikim bazenom i vlastitom privatnom plažom. U marini kapaciteta 135 vezova se nalazi pumpa za gorivo, a marina može primiti i plovila duža od 35 m.
Mene i moje prijatelje na brodu bi mogli nazvati "lovcima na kulturu". Ono što nas je privuklo u Velu Luku bila je potraga za mjestom koje lokalno stanovništvo opisuje kao "najmlađe i najstarije naselje" na otoku. Možda se pitate kako je to moguće, ali to je jednostavno zato što je Vela Luka najmlađe upravno središte na Korčuli, a na brdu iznad grada nalazi se špilja u kojoj su otkriveni mega stari prapovijesni nalazi. To je naše odredište. Špilja je poznata kao "Vela Spila".
Odlučili smo prošetati do Vele Spile i krenuti rano sljedećeg jutra. Iz hotela Korkya prošetali smo pločnikom paralelno i nasuprot obali mora, diveći se dijelu "Najdužeg mozaika na svijetu" pod našim nogama. Ovaj nevjerojatan, ambiciozan umjetnički projekt još uvijek je u tijeku i polako napreduje. Na pod se postavljaju pojedinačni mozaički elementi koje su kreirali razni umjetnici, a cijela instalacija trenutno je dugačka oko 300 - 400 m i vodi do središta grada. Izvanredno!
Kod restorana Pod Bora pronašli smo znakove koji nas vode da skrenemo desno prema Veloj Spili pa smo prošetali gradom dok nismo izašli na "Plavu cestu". Ova šetnica duga je samo 900 m, a trebalo nam je 30-ak minuta hoda uzbrdo po Pinskom Ratu. Ako ne volite šetati, možete unajmiti bicikl, skuter ili automobil u gradu i do spilje doći zasebnom cestom.
Šetnja nam je ipak dobro došla! Uživali smo u izvrsnom svježem zraku pomješanim s mirisom aromatičnog i ljekovitog bilja te u prekrasnom krajoliku Vele Luke i zaljeva ispod nas. Pogled je postao još ljepši kako smo se popeli više, a na ulazu u špilju na trenutak smo se zaustavili i zagledali se u čudesan krajolik: starogradsku jezgru Vele Luke, zaljev i luku ispod nas, brežuljke, novija područja koja se protežu na brdima među kojima se razaznaju zeleni maslinici te područje izvan ušća luke, otoke Ošjak i Jadransko more.
Jeste li znali da bi pogled prije 20 000 godina bio sasvim drugačiji? Tamo gdje sada je more bila bi zelena dolina sa samo udaljenim tračkom mora na horizontu. Zelena oaza u ledu!
Dok smo prelazili prag Vele Spile kroz ulaz širok 8 m, pogledali smo dolje prema područje arheološih iskapanja koje je sada bilo napušteno jer su arheolozi nedavno završili projekt. Do ove faze obrađeno je samo 200 m2 površine, a iskopi su se spustili 11 m u dubinu, što nije ni blizu dna onoga što tek treba otkriti. Dno špilje bilo bi daleko dublje, ali sedimentni nanosi tijekom tisućljeća dodali su joj najmanje 10 m visine.
Vapnenački zidovi tvore eliptični oblik dug oko 40 m i širok 40 m i dosežu do 17 m visine s kavernoznim krovom iznad njih. Svjetlost je snažno zasjala kroz dva velika otvora poznata kao "Velo Ždrilo " i "Malo Ždrilo", a koja su stvorena prirodnim padom. Špilja ima 1100 m2 i, ne samo da ima vrijednost prirodne baštine, već je i važno zaštićeno kulturno dobro.
Bilo je fascinantno shvatiti da je svaki naš korak u dubinu špilje bio korak unatrag u vremenu. Svaki sloj ostataka sadrži ključ i uvid u pretpovijesni život. Od najnovijeg, željeznog i brončanog doba, pa sve do novog kamenog doba (neolitik - otprilike 4.500 godina prije Krista), srednjeg kamenog doba (mezolit oko 15.000 do 5.000 godina prije današnjeg vremena) pa sve do starijeg kamenog doba (paleolitik – prije golemih 3 milijuna godina). I to je onoliko koliko su iskopana sadašnja iskopavanja. To je dugo, jako dugo!
Kako smo sve to naučili? Ironično, korištenjem naše ultramoderne tehnologije putem mobilne aplikacije povezane s QR kodom koji se nalazi na ulaznim pločama. To nam je omogućilo vođeni audio obilazak Vele Spile. Kakav izrazit kontrast ekstremno različitih vremenskih razdoblja!!
Radovi na Veloj spili započeli su 1949. godine s Marinkom Gjivojem koji je inicirao znanstvena istraživanja, a 1951. godine, zajedno s Borisom Ilakovcem i Vinkom Foretićem, započeli su preliminarna probna istraživanja. Nakon obećavajućih rezultata dobili su priliku za nastavak. Grga Novak, koji se smatra jednim od najistaknutijih istraživača tog doba, istraživao je veze špilje s otokom Hvarom, a njegova su otkrića objavljena u "Analima Jugoslavenske akademije". U početku je upravo on vodio godišnja iskapanja od 1974. godine nadalje, a 1978. godine s radom je nastavio profesor Božidar Čečuk, član Kabineta za arheologiju JAZU (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti). Dinko Radić, koji trenutno vodi "Arheološku zbirku Vela Spila" u Kulturnom centru u gradu, pridružio se 1986. godine, a Franko Oreb bio je stalni član tima.
Kroz radiokarbonsko datiranje otkrili su da su ljudi sezonski zauzimati špilju već od 20 000 godina prije Krista, o čemu svjedoče pronađeni alati koji su se koristili za lov jelena, auroha (prapovijesne divlje stoke) i sakupljanja, uglavnom morskih resursa. Također, pronašli su ljudske ostatke, hranu, kremen, kamen, glinu i kosti ptica i životinja koji predstavljaju tragove za razumijevanje duhovnog i materijalnog razvoja kulture čovječanstva. Smiješno je da do novog kamenog doba nisu pronađeni ostaci glinenih zdjela ili čaša. Od tada nadalje bilo je vidljivo da su ljudi držali ovce i koze u špilji, moguće tijekom zimskih mjeseci. Intrigantna je činjenica da je Vela Spila jedno od samo pet mjesta u Europi koje datiraju iz ledenog doba gdje su pronađeni artefakti od pečene gline. Zamislite kako su ljudi toga doba slučajno naletjeli na otkriće da pečenje gline istu ujedno i jača!
Ono što je također zanimljivo jest činjenica da, iako su im na raspolaganju bile razne vrste morskih školjki, stanovnici su koristili samo jednu određenu sortu za izradu ukrasnih perli koje su bušili kako bi izradili nakit, ukrasili odjeću ili kosu. Iste su školjke pronađene i na drugim jadranskim i srednjobalkanskim nalazištima, što otkriva zajedničku tradiciju široko rasprostranjenog stanovništva.
Prije otprilike 15 000 godina dogodio se kataklizmični događaj - ogromna vulkanska erupcija u napuljskom zaljevu nazvana napuljski žuti tuf. Arheolozi su u sedimentu špilje pronašli sloj pepela koji je bio dovoljno debeo da se zaključi da je ogromna količina pala na to područje. Veliki, crni oblaci koji su zaklanjali sunce i toksični pepeo morali su biti zastrašujući za ljude i očito je da je špilja tada napuštena, a vjerojatno i cijelo područje tisućama godina nakon toga.
Negdje nakon spomenute erupcije vulkana razina mora je porasla i Korčula je postala otok s vremenskim uvjetima sličnim onima danas. Između 1986. i 1998. godine, u novijim slojevima srednjeg kamenog doba otkrivena su tri dječja groba. Pronađeni su i grobovi dvoje ljudi koji su nazvani "Baba i Dida" koji su postali prilično poznati. Kasnije, iako je utvrđeno da se radi zapravo o ostacima dvije žene, imena su ostala.
2004. godine otkriven je i "Stanko", najstariji mediteranski kostur od prije više od 9000 godina. Želite li znati zašto je dobio ime "Stanko"? Pa, dva su arheologa bila zauzeta kopanjem, a jedan je uočio nešto što bi moglo biti dio kostura na mjestu na kojem je njegov kolega upravo htio udariti, pa je viknuo: "Stani!" kako bi spriječio da kolega ošteti nalaz. Eto, tako je pronađen i imenovan kostur koji je sve do danas poznat kao "Stanko".
Prije odlaska sjedili smo mirno zamišljajući život kakav su stanovnici špilja doživjeli prije više eona. Lokalna legenda govori o lovcu iz ledenog doba koji je u potrazi za hranom za svoju izgladnjelu obitelj naišao na srnu. Lijepa plavokosa djevojka čarobno se pojavila ispred njega i molila ga da ne ubije srnu. Ne obazirući se na nju, ganjao je i kopljem ubio srnu, koja se odmah zatim pretvorila u plavokosu nimfu. Ona je zapravo bila kći Stvoritelja i zaštitnica životinja i prirode. Tragična sudbina pogodila je njezinog oca koji je njezinu sliku kao srne ovjekovječio u zvijezdama kao i sliku lovca koji je vječno progoni. U svojoj ljutnji Stvoritelj je poplavio dolinu i tako je nastalo ono što je danas poznato kao Vela Luka.
Naravno, na povratku smo morali ući u Centar za kulturu u gradu. Smješten je u povijesnoj staroj školskoj zgradi uz crkvu sv. Josipa. Ulazni atrij lijepo je ukrašen mozaicima nastalim 1968. godine kada je Vela Luka bila domaćin Međunarodnog susreta umjetnika. U muzeju, osim ostalih izložaka, žive keramički ulomci, životinjske kosti, alati, školjke i neki rekonstruirani predmeti iz Vele Spile. Ovdje je također od velikog interesa i velika amfora koja je pronađena s dječjim kostima i sedam pretpovijesnih noževa.
I tako je završila naša plovidba kroz epohe vremena koje je dočarala transcendentna Vela Spila.
Autor: Diana Karmela
Fotografije: TZO Vela Luka
Powered by
