Marine ACI Pula, Veruda, Pomer, Medulin s bogatom ponudom plovila za najam idealno su smještene na vrhu istarskog poluotoka te udaljene svega nekoliko kilometara od zračne luke. Iako su odlično povezane s unutrašnjošću, autoputem - istarskim ipsilonom, svakako bih Vam preporučio da do odredišta putujete središnjom Istrom te posjetite Motovun, Grožnjan ili neko od mnogih pitoresknih mjesta, utvrda i probate lokalnu gastronomiju, vina, sve ono zbog čega centralna Istra postaje neizostavna destinacija na turističkim “moram vidjeti” listama.
Pula
Svesti Pulu u jadan kratki tekst, nemoguće je. Antička, srednjovjekovna, mletačka, francuska, habsburška, ugarska, talijanska, jugoslavenska, hrvatska, a nadasve istarska Pula - grad prožet poviješću, strateška luka, sjecište jezika, kultura... i svega je pomalo u tom gradu ostalo. Svako vrijeme ostavilo je svoj trag, što u građevinama od kojih nadasve dominira pulski amfiteatar, što na ljudima i njihovom dijalektu. Dan je malo, premalo za upoznati ovaj grad, ali uzmite si nešto vremena pa upoznajte njegove ljude. Nađite jedan od pomalo skrivenih kafića tamo kod ulaza u brodogradilište, svratite na jutarnju kavu i čujte malo što kažu ribari nakon naporne noći, a što brodograditelji pred radni dan. Svratite do gradske tržnice želite li probati domaće grožđe, vino, ulje… Tu su vrijedne bakice koje imaju sve što treba i sve jezike razumiju, a pričaju svojim koji je mješavina valjda svih tih jezika.
Amfiteatar - dali je stvarno car Vespazijan dao izgraditi to velebno zdanje u čast svoje zanosne ljubavnice puljanke Antonije ili je to samo legenda, sasvim je nebitno. Amfiteatar je tu i ostavlja bez daha. Svakako pogledajte raspored koncerata, predstava i odaberite si neko od događanja. Nekako mi se čini da je najbolji način da se doživi to arhitektonsko remek djelo, u masi ljudi upravo onako kako je valjda izgledalo i tih davnih dana kada su tu, između ostalog, održavane gladijatorske igra.
Ovisno da li ste posjet gradu Puli ostavili za početak ili, što mi se čini boljom solucijom, za kraj putovanja, nakon isplovljavanja iz marine predložio bih vam da zaplovite na istok oko rta Kamenjak, uplovite u Medulinski zaljev (ako krećete iz Medulina ili Pomera još i bolje) i usidrite u nakoj od skrovitih plitkih uvala. Uvala Portić, skrovita je i dobro zaštićena, a s večeri kad odu dnevni nautičari i nastane onaj čudna tišina u buci cvrčaka i pucketanju mora (da, sad ih još možda čujete, a kasnije postanu sastavni dio dana, večeri, tišine…), idealno je mjesto za onaj početni i možda najteži dio ovog putovanja - ubijediti mozak da sutra nije radni dan! Teži je samo onaj posljednji, kad se treba vratiti u stvarnost.
Lubenice-Cres
Pogled iz Lubenica
Već znamo da nam svako jutro plan puta uvjetuje vremenska prognoza! Ponekad je najbolji put - ostanak. Ali najčešće iz ove uvale, najbolji nam je put u pravcu otoka Cresa i Lošinja. Ako nam puše bura koja nije toliko česta i jaka u ovom području, ali zna napraviti valove plan puta ćemo malo okrenuti i zajedriti na istok, s vjetrom u bok, prema Unijama, Susku, Lošinju.. Ali za lijepa vremena što je najčešće slučaj, s maestralom zajedrimo put Lubenica, zapravo put plaže u podnožju osebujnog mjesta koje se smjestilo visoko na litici. One malo odvažnije koji su spremni uskom stazom popeti se do mjesta, Lubenice će nagraditi ostacima srednjovjekovnog zida, gradskih vrata, uskim krivudavim ulicama, a nadasve predivnim pogledom na Kvarner, Istru, otoke…Možda ste primjetili da sam ljubitelj zalazaka sunca, a neka od najljepših, najintenzivnijih bojom i oblicima, doživio sam upravo ovdje sa ove litice na kojoj su se smjestile Lubenice, mjesto koje je prema legendi začela ljubav!
Zalaz sunca, Lubenice
Plaža u Lubenicama
Zaplovimo dalje na sjever prateći obalu, pokraj plaža na kojima nije rijetkost zateći srnu ili jelena lopatara. Negdje u spiljama kojima ova obala obiluje, navodno se krije i nestala, pa onda nakon niza godina ponovno pronađena, sredozemna medvjedica. Čudo i rijetkost koje, ako vidite, smatrajte se izuzetno privilegiranim. Ali sresti dobrog dupina, iz jata zapadnjaka, ovdje je skoro pa redovita pojava.
I Cres - oplovimo rt Pernat i zaplovimo na istok, u Cresku valu.
Cres
Kod uplovljavanja u uvalu pogledom dominiraju jarboli iz milju udaljene marine. Za one željne komfora koje pruža marina, idealno, ali onda vas do od mjesta dijeli dvadeseto minutna šetnja. Ja više volim skrenuti na sjeverni dio uvale u sam grad. Možete se vezati bokom na dugački gat, ali samo sa istočne strane ili u brodogradilište gdje ima desetak vezova, tuševi i toaleti. Ja se najčešće vežem na mali zapadni mol gdje ima nekoliko vezova za jedrilice, ali se nalazite u samom centru mjesta.
Cres je svakako osebujan po svojoj arhitekturi, smješten u ostacima zidina od kojih još postoje neki dijelovi. Južna, sjeverna i glavna gradska vrata, gradska loža, stup srama, venecijanska kula, gradska ura, palača Arsan i još mnogo toga smješteno na tako malom prostoru, govori kao i u primjeru Pule, o burnoj i zanimljivoj povijesti grada. Posebno bi istakao gastronomiju otoka Cresa, ne toliko zbog restorana koliko zbog vrijednih otočana koji su, čuvajući tradiciju ovčarstva, maslinarstva, ribarstva, zaslužni za proizvode vrhunske kvalitete na daleko poznatog creskog ulja i creske janjetine. O vrijednim ljudima najbolje govore kilometri suhozida, kamenih zidova, izgrađenih diljem otoka. Tu je i bogata ribarnica i vinarija tako da je gotovo pa obaveza prirediti neki obrok na jedrilici već sutradan u jednoj od Valunskih uvala uz gutljaj odabranog vina, ovaj put vjerojatno Istarske malvazije.
Valun i Valunski zaljev
Poseban po mnogo čemu, Cres je poseban još po nečemu. Kako je pomalo udaljen od klasičnih čarter ruta, na ovoj strani otoka još uvijek možete naći lijepu i, za ostatak Jadrana, nevjerojatno pustu plažu. Ja se često zadržim na ovoj strani Cresa i nekoliko dana kada mi plan puta nije ambiciozan tj. kada mi nije bitno vidjeti što više nego što više uživati u prirodi. Tada mi je Valun obavezna destinacija - malo autohtono primorsko mjesto s vrhunskim restoranima. Razliku im u cijeni diktira pozicija i uređenje, a ne kvaliteta što se, nažalost, sreće sve rijeđe.
No u nastavku putovanja prema Martinščici ili u ovom slučaju Luci Ustrine, svakako provedite dan na jednoj od plaža koje ste još jučer primjetili. Omiljena mi je Vela Draga Grabovica, ali najčešće biram onu pustu! Primjetite li u jednoj od uvala gužvu, zakasnili ste, ali svakako je posjetite. To je uvala Žanja - lijepa uvala, plaža, ali glavna atrakcija je špilja koja se u uvali nalazi. Zovu je modrom špiljom, a sastoji se od jednog tunela u kojem se može plivati i dvaju galerija od kojih je svaka na totalno drugačiji način posebna. Da bi doživjeli igru mora i svijetla koje se probija kroz podvodni prolaz u veću galeriju čineći more intenzivno plavim ponekad zelenim, ni sam nisam više siguran, najbolje je biti tamo oko 14 sati. Valjda je tada upadni kut sunčevih zraka idealan. To je moja osobna impresija, ali i u ostalim dijelovima dana doživljaj je jedinstven. Pogotovo ako ste tu ili negdje blizu naumili noćiti, ostanete kad svi izletnici i dnevni nautičari odu pa imate tu ljepotu samo za sebe! Također, bilo bi dobro imati i vodootpornu svjetiljku - iz dva razloga! Onaj prvi, banalniji, u jednom dijelu kanala je apsolutni mrak, a drugi, važniji, u drugoj galeriji koja se nalazi kada uđete lijevo, osvijetlite svod! Svod je sačinjen od velikih kristala i sad se dvoumim koje boje. Posljednji puta činilo mi se ljubičastim i to vjerojatno ovisi o svjetlu i kutu gledanja, ali nikako ne propustite. I za kraj, za one hrabrije, iz velike galerije moguće je kroz podvodni prolaz, jednostavno izroniti van. Nije zahtjevno, ali ipak preporučujem samo preron iz spilje van jer idete prema svjetlu.
Dalje prema Ustrinama prolazimo kraj Martinščice, također lijepog mjesta, sa gatom na kojem je nekoliko vezova, ali i sa lijepim plažama ispred kojih je moguće sidriti.
Odabrali smo Ustrine jer je to sigurno sidrište i jer želimo biti blizu Osora i osorskog kanala kroz koji namjeravamo proći da bi se dohvatili sjeverne strane otoka Lošinja. Kad uđete u Luku tj. uvalu Ustrine sami odaberite koji njen krak želite. Ja obično biram južni iako je sjeverni krak bolje sidrište, pliće i dno bolje drži, ali nekako više volim biti jedini brod u uvali. Zaronite li u istočnom dijelu uvale i nađete konop vezan za veliki kamen, slobodno ga iskoristite da vežete krmu, naravno ako ja već nisam tamo vezan! :-)
Svakako krenite ranije i vežite se na osorsku rivu. Prošetajte mjestom , sjednite na jutarnju kavu, na trgu pokraj crkve, okruženi skulpturama i udahnite malo povijesti jer nalazite se u povijesno vrlo značajnom mjestu, nekad najvećem na otoku, s uvijek punom lukom, sidrištem, na sjecištu puta kopnom i poznatog jantarskog puta morem zbog čega je još u antičko doba prokopan kanal koji ćete i vi danas koristiti. Mladi pomalo osebujni ljudi koje tu često srećete nisu nekakvi frikovi. Najčešće su to ili arheolozi koji rade na obližnjim iskopinama ili glazbenici sudionici poznate manifestacije “Osorske glazbene večeri”.
Pokretni most, preko kanala otvara se u 9 sati i svakako budite spremni. Prednost imaju brodovi koji dolaze s juga, tako da ćete za svoj prolaz jantarskim putem pričekati da posljednji brod sa strane Kvarnerića prođe.
Punta Križa
Punta Križa, sidrenje
Opet Punta Križa! U planu puta Punat-Punat dotakao sam se noći na sidru u nekoj od njenih uvala. A što ću kad je volim! Kao dječak kod bake na Lošinju maštao sam o njoj jer svima su roditelji imali barke i svi su vikendom išli na Punta Križu i svi su se vraćali s bogatim ulovom ribe i s pregršt doživljaja. Te panula, te ronili, te hobotnica! Lažovi jedni! Nisu mi u to vrijeme baš bili pretjertano dragi, ali danas im hvala jer prvo moje jedriličarsko turističko iskustvo sa nimalo komfornom regatnom jedrilicom, suprugom i malim sinom odvelo me, pogađate, do Punta Križe. Jednostavno, morao sam i ja jer sad, eto i ja imam brod. I u uvali Kolorat, usidreni i gotovo potpuno nesvjesni olujnog juga koji troši stijene s druge strane, uživali smo u svim tim blagodatima mora! Te ribe, te rakovi, te hobotnica!
Zbog obilja podvodnih grebena more je poprilično bogato ribom tako da se ovdje često sreću i dupini pa budite spremni i, da se ne ponavljam, ne jurite ih, uživajte, jedrite i čekajte da vam priđu.
Most na Privlaci otvara se u 18 sati. Ako i malo kasnite, ne paničarite, prvenstvo imaju brodovi koji izlaze iz luke.
Mali Lošinj
Mali Lošinj
Kada prođete kroz kanal, a naravno pazili ste na razmak između brodova, na struju koja u kanalu zna biti prilično jaka, krenite lijevo prema gradu. Iako prolazite pokraj dvije marina, ako želite doživjeti grad vežite se na jedan od pontona na južnoj strani luke. Grad, najveći na jadranskim otocima i sve je tu, osim zalaska sunca! Za jedan od ljepših doživljaja zalazaka, morat ćete prošetati do Čikata, a neće vam biti teško naći put jer čini se da svi putevi vode do Čikata! Na rtu Madona, podno lanterne sačekajte da sunce nestane i namigne vam svjetlo svjetionika sa otoka Suska. Tamo ćemo sutra, ali obavezno.
Čikat
Sunčana uvala, Mali Lošinj
E da, za ljubitelje povijesti i umjetnosti, muzej Apoksiomen, obavezno!
A za ljubitelje tradicije jedrenja, od ove godine i lošinjski loger “Nerezinac”- muzej na otvorenom. Jedrenjak obnovljen po uzoru na lošinjske logere, a privezan ispred muzeja pa za svakog po nešto. Pokušavam ne reklamirati nikog, ali ipak kad ste već ovdje upitajte za “Miomirisni Otočki Vrt”.
Grad i njegov jutarnji ritam, prošetajte, osjetite ga.
Susak
Susak iliti Sansegot
Isplovivši iz lošinjske luke već na samom izlazu iz zaljeva dilema je najčešće ista - plaža ili dignuti jedra? Ma koliko god vas privlačio jutarnji maestral koji osjetite čim izađete iz vale, predlažem plažu. Bacite sidro u odmah tu u uvali Engleza na otoku Koludarac ili zaplovite nešto malo zapadnije do plaže Zabodarski.
Vrlo često dilemu Susak ili Unije riješi vjetar maestral, dar Eola i vjesnik lijepog vremena. Dignete jedra pa na desnim uzdama zajedrite do otoka Suska. Pješčani otok, jedinstven po mnogo čemu, nastanku, tradiciji, vinu, naročito narodnoj nošnj! Uplovite u Uvalu Bok - duboka, plitka i naravno pješčana plaža na sjeverozapadnoj strani otoka. Bacite sidro ili bolje, vežite se za bovu (dnevni privez se još uvijek ne naplaćuje) i otplivajte ili odšetajte do plaže. Od plaže Bok do mjesta vode dva puta, jedan uz more oko uvale Dragoča, koja je toliko plitka da je većinom samo pregaze, a drugi, meni draži put usječen duboko u pijesak, sa plaže Bok vodi vas uz vinograde pa pokraj groblja u Gornje selo. Svakako povirite u crkvu Svetog Nikole zaštitnika pomoraca, sjednite na kameni zidić i uživajte u pogledu na Donje selo, plažu, jedrilice na horizontu.
Susak, Donje Selo
Jedna priča, ne vezana toliko za ovaj plan puta, ali vezana za jedan od mojih prvih susreta sa otokom Suskom. Proveli smo dan na otoku, ja i Du, tada još moja dijevojka, sada već toliki niz godina, da tako kažem, moj i lanac i sidro! Dan kao i većina dana na tom otoku, vruć, sunčan, savršen. Tada mi još nisu toliko bili važni kultura, tradicija, gastronomija otoka, ali vino - e vino da. Odlučio sam kupiti vino od jedne starice, gospođe u poznim godinama u doduše crnoj, ali ipak mini suknji i debelim crnim vunenim čarapama. Da, tradicionalna nošnja otoka Suska je mini suknja kod djevojaka vrlo živopisnih boja. Uzeli smo vino, nekoliko boca. Gospođa nam je, koliko sam shvatio, jer dijalekt je vrlo osebujan, objašnjavala kako je do malo prije bila u polju i kako je danas vruće, “ali ni strašno, more se potrpit”. Platili smo, iznos je nebitan, ali falilo je nešto sitno, danas možda red veličine 2 kune. Mi sitnih novaca nismo imali, a gospođa nije mogla razmjeniti krupniju novčanicu. Brod je polazio za nekoliko minuta i ni iz čaga nastala je panika. Možda bi bilo dobro da naglasim da smo bili vrlo mladi i ona krupnija novčanica s kojom je gospođa nestala, u želji da je negdje razmjeni, bio je naš posljedni novac. Pojavila se, sa zvukom brodske sirene koja najavljuje isplovljavanje broda. Novce nije uspjela usitniti, vratila ih je i uzela mi bocu iz ruke!? Otvorila čep bačve i iz boce izlila natrag u bačvu nekih pola decilitra vina. :-)
Trčali smo, vikali, mahali brodu i stigli samo zato jer nas je kapetan sačekao. Bili smo mladi, pomalo bahati, uživali u slatkom vinu i dugo se smijali onome što se upravo desilo. Nismo tada još shvaćali kako je težak život na pijesku, škrtom otoku bez vode, koliko je važno svako zrno, svaka kap. Starice više nema, tako je to, ali mi smo tamo često i uspomena na nju, na taj trenutak u kojem nam je uljepšala taj i onako predivan dan, živa je i hvala joj.
Delfin ispred Suska
Unije
Uvala Maračol, zima, ručak(dagnje) nas čekao na bovi za koju smo se vezali :-)
Sidrište Maračol, Unije
Dignimo sidro, iskoristimo maestral i zaplovimo na sjever. Čekaju nas Unije - i mjesto i otok. Ispred samog mjesta je lijepa dugačka šljunčana plaža, a dno je pjeskovito, tirkizno, divno. Uvala Unije, uvala zavodnica! Nemojte biti još jedni koje je ta uvala ispred pitoresknog mjesta zavela. Ispod pijeska je kamena ploča i sidro ne drži! Pulenat, jugo, bilo koji vjetar iz trećeg kvadranta i završit ćete na plaži kao i mnogi prije vas.
Radije produžite do Maračola, zaštiće uvale u kojoj se nalaze bove. Nažalost, od prošlog ljeta bove su i u lijepom sidrištu uvali Podkujni tako da nam za sidrenje ostaje samo uvala Vogništa. Sve tri uvale nalaze se jedna pored druge na istočnoj strani otoka. Odaberete li za noćenje uvalu Maračol iz uvale do mjesta vodi staza od nekih 20 minuta hoda. Zastanite kod kapelice, uživajte u pogledu, neka vas ne iznenadi sportska letjelica koja slijeće na otok jer u polju se nalazi mali sportski aerodrom. Siđite u mjesto, naručite kruh za sljedeći dan, uberite žižulu, rijetku voćku, posebno na sjevernom dijelu jadrana, ali nigdje nisam našao veće niti ukusnije.
Brijuni
Brijuni
Krenite ranije i unaprijed rezervirajte mjesto na Velom Brijunu jer pred vama je najduži put ovog putovanja - približno 30 milja. Sad bi vam dobro došla bura, ali možda ipak bolje bonaca, možemo si priuštiti nekoliko sati vožnje motorom tek toliko da prijeđemo prvih petnajstak milja prije nego se raspuše vjetar i digne valove. Rt Kamenjak - budite oprezni zbog plićina na rtu. Da, dobro su vidljive, označene na kartama, opisane u peljarima, ali ipak svako malo netko završi na njima.
Odmah milju sjevernije od rta nalazi se Uvala Polje. U ovom danu, nakon tri, četiri sata plovidbe - idealna. Bacite sidro, uživajte, odmorite se. Najbolje pivo u životu, popio sam u toj uvali. Da, možda i zato što smo prije po vrlo jakoj buri i valovima i uz puno problema sa spuštanjem spinakera, tu napokon bacili sidro i proglasili dan uspješno završenim. Dalje smo do Pule, sram nas bilo, nastavili motorom.
Brijuni
Kad uplovite u luku Brijuni vezovi za jedrilice nalaze se na gatu odmah desno. Tu su svi potrebni sadržaji, ali preporučujem da se posvetite brodskoj kuhinji. Nikako se ne mogu oteti dojmu da odnos cijene i kvalitete u jedinom restoranu na otoku nisu nikako u srazmjeru! Uzmite brošure i isplanirajte si sljedeći dan. Što napisati o povijesti otoka, o značajnim događajima, brijunskoj deklaraciji, predsjednicima i svjetski poznatim glumcima. Najbolje ništa i ostaviti vam da povijest otoka istražite sam i tako otkrijete neke od nevjerojatnih podataka.
Postoji mogućnost najma bicikla, go cara i sl, ali učinite nešto drugo. Probudite se ranije i krenite u obilazak otoka, onako, bez mnogo razgovora i prije svih. Ne mogu se oteti dojmu da je tvorac Jurassic Parka učinio to isto! Jer odjednom, put će vam prijeći paun! Sa svim svojim raskošnim perjem i pomalo teatralnim pokretima! A onda ćete vidjeti da je on samo jedan od mnogih. Skrenete li sa staze i, čini se, ispod nogu iskočit će vam zec, pa još jedan, pa još! Pa topot, pa sve glasniji i odjednom livadom ispred vas trči krdo jelena! Pa ribe! Svaki ribolov je zabranjen pa nije rijetkost vidjeti kapitalne primjerke kako lijeno plivaju u plitkoj vodi. Neovisno dali ste krenuli na zapad ili jug, sve staze vode u krug otoka i dovest će vas pred vrata. Vrata - kasnije se otvaraju automatski, ali sad vas ostavljaju u nedoumici, smijete li uopće biti ovdje. Stisnite zeleni gumb i otvorit će se. Nalazite se u safari parku, nojevi, zebre, antilope, egzotična goveda, pa Lanka, jedna od dva indijska slona, došla je još 1970 g kao poklon Titu od Indire Gandhi. Mužjak Sany prije nekoliko godina je nažalost uginuo. Na zapadnoj strani safari parka put vodi kroz jedna masivna drvena vrata na poluotok Vrbanj - šuma, obala, more. Pogledajte malo bolje! U kamenoj obali naći ćete otiske stopala dinosaura! Ja sam ih našao desetak. Tvrde da ih ima oko 60 na tom rtu, a na cijelom otoku više od dvjesto. Za potpun doživljaj Jurassic Parka pobrinut će se i maketa dinosaura, pogotovo budete li tu ranije ujutro kad se s mora diže izmaglica i ako djecu odvedete najprije da nađu tragove, a tek onda da kroz izmaglicu vide dinosaura!
Raspitajte se i za jedinstvenu podmorsku poučnu stazu, ronjenje u uvali Verige gdje se uz biljni i životinjski svijet mogu vidjeti i ostaci antičke vile, keramike, fragmenata amfore…
Brijuni
Pula
Često za zadnji dan biram Brijune, upravo zbog blizine marine. Neovisno da li vraćamo brod u ACI Pula, Verudel, Pomer - čeka nas isto. Gužva, vrućina, nervoza. Kao što ni planina nije osvojena dok se s nje ne vratite tako ni ovo putovanje nije gotovo dok se ne vežete! Napominjem to jer imam dojam da je ovo trenutak kada se dešava najviše nezgoda, oštećenja broda i onda bitka oko depozita što vam nažalost može pokvariti cjelokupni dojam. Zato bih vam predložio da ne dolazite zadnji čas, obavite benzinsku pumpu ranije, provedite poslijepodne u nekoj od uvala blizu marine, najavite svoj dolazak čarter kompaniji i u dogovoru s njima pa polako bez stresa i dugog manevriranja u redu na benziskij pumpi, uplovite, vežite se, zatvorite krug!
______________________
Autor: skiper Robert Gal
